Kako Davor bira naslov sažetka natjecanja? Po onome što mu je u tom trenutku u glavi. Da sam počeo pisati blog sinoć, bio bi naslov Zlatne godine od Gibonnija, ali eto nije. Idem si prvo pustiti tu pjesmu pa pišem dok se vrti na repeat.
Baš je tako bilo ova 3 mjeseca koliko je prošlo od posljednjeg natjecanja… Noć bez zvijezda, gradovi bez imena i moja sjećanja… Nismo se proslavili u tom Beču, ali ono što sam znao – posložili smo piletinu i znao sam da ćemo s njom osvojiti mnoge bodove ove godine. Rebra smo također posložili, koristili svaku priliku da na našim radionicama prezentiramo javnosti kako radimo competition style rebra, ali svi ti polaznici nisu znali da smo mi svaku tu sekundu zapravo koristili kao pripreme za novu sezonu.
Brisket je jedina ta kategorija kod koje je trening prokleto skup. Pa gotovo da smo izmislili i te kobasice da opravdamo kupnju svakog wagyu Brisketa. Ali i dalje, sigurno ih nisam napravio više od 15 u životu, a to je prepremalo za nekakve rezultate. Nema izgovora, ajmo napokon spojiti sve 4 kategorije i napraviti veliki rezultat.
Luka, kaj radiš taj vikend? Jel’ ti se ide, fakat bi mi dobro došao još par ruku. Luka kaže da može. Kako je sve odmah lakše, kao da mi pomaže 7 osoba, a ne samo jedna. Injekture spremne, meso spremno, začini spremni, recepti spremni, popis spreman. Krećemo po prve bodove.
12 ekipa. Krenuli smo u subotu prije samog jutra, oko 4:15, stigli u Beč u 8:30, taman da se postavimo prije meat inspectiona i da napravimo sve kako bi rebra bila predana u 16:00 za One Meat contest. Kakav osjećaj kad smo stigli. Florian, Lorenzo, Tamas, evo i Gerija, Tom i Dimitri, Felix, ekipa iz Smoke on the wild side i 3BBQ… Svi su tu.
Kakvu ja obitelj imam i koliko je te pozitivne energije kad se sretnemo. Tri brenda začina se stavlja u moj kombi, začini koje ću staviti u prodaju, ja nosim rebarca jednoj ekipi, umak drugoj, foliju trećoj. Nema tu konkurencije, ovo je svakako najbolji sport na svijetu.. Ogromna podrška svih prema svima.
Kaže Gibo sam protiv svih na kraju vremena… Ovo je prava suprotnost od toga – sam protiv sebe na kraju vremena. Rebra su ispala super, znam da ćemo proći dobro, mora biti neka nagrada odmah prvi dan da drugi bude lakše. Bum! Brončana medalja i 3. Mjesto!
U 19h smo već bili u hotelu, nema tulumarenja, treba se naspavat i spremno obaviti egzekuciju velebnog plana za Master seriju. Prvu ove godine.
5:00 smo na terenu. Palimo smokere, završne pripreme na mesu. Sve ide po planu, uz sitne sitne korekcije. Piletina – sjajna. Malo spicy u afteru, valjda neće presuditi. Dao bih sam sebi 9-9-9, valjda će i suci. Naša potpisna sočnost, to nema nitko. Ubijamo taj tenderness za piletinu.
Rebarca – jbt najbolja ikada. Ma to je to, krenulo je vrhunski. Rebra moraju biti perfect score, pa razvalili smo ih.
Pork – pulled dio loš, suh. Ništa, ide u kutiju samo Money muscle. Dobar je, napokon prava mekoća, dorada okusa, bojim se da ga ne predamo prehladnog, par trikova i idemo to odnijet sucima. Dobar je, odličan, ali ne znam što očekivati. Bih li si dao 9-9-9, želim vjerovati u to, ali nisam siguran.
Brisket – okus je top!!! Ali tenderness… uf, malo je tvrd i žilav. Režem uz pomoć Luke tanke šnite. Stavljamo ih 8-9 u kutiju. Valjda će biti ok, ne znam kaj mislim, odličan je sada, ali bojim se da će za 15 minuta kad ga suci krenu jesti biti hladan i žilaviji. Vidjet ćemo.
To je to. Povezali smo sve kategorije bez veće greške. Napokon, prvi put. Možemo li do Grand Champion titule? Jednu svijeću zapali za mene….
I onda krene ta nesigurnost… Jel’ piletina bila preljuta? Jesu li rebarca bila premasna? Jel’ Pork bezveze? Jel’ Brisket žilav. Prije natjecanja sam rekao Luki da imam jedan cilj. Od ovih 12 sjajnih ekipa biti u top 5. Sjetim se scene iz Draft Daya – trebao sam si to napisati na žuti papirić i sad ga pročitati i držat se toga, a ne dozvoliti da me nervoza ubija.
Kasni proglašenje, ali tako je to kod tog organizatora u Beču. No ajde, kreće. Piletina, čita sve od 10. Mjesta. Izlaze na stage ekipe 5.4.3. i 2…. Kažem Luki, ma nemoguće da nam je ta piletina zadnja ili predzadnja.. BBQ Hot Yard. Zaderao sam se podijelio milijun petica na putu prema stageu. Zlatna medalja i ček na 150€. Napokon i neka novčana nagrada… Slikanje idemo natrag…
Tek sam sjeo i čita se Ribs… Osmo mjesto. Okrenuo sam očima i pogledao Luku razočarano. Jbg. Fakat su dobra rebra. Idemo dalje, čita se Pork. Drugo mjesto Lorenzo (Smoky Cotte) i pokazuje na mene. Znao je da nisam mogao u toj kategoriji biti toliko loš. From Croatia – BBQ Hot Yard. Grlim Floriana, on mi je donio meso za ovu kategoriju. Novo zlato, novi ček. Alex govori kako smo abnormalno napredovali (prije ovoga smo 3 puta u zadnjih 15 mjeseci bili zadnji ili predzadnji u Beču) i čestita nam na tome i daje mi mikrofon, a ja govorim u mikrofon da nije trebao baš naglašavati cijeloj publici da smo bili toliko loši do sada. Jbg, moj stil, I’m here to make you smile. Kasnije se ispričava, a ja mu govorim da je sve samo jako dobra zjbncija.
Brisket, daj nam top 5 i možda imamo GC. 7. Mjesto. Uf, bit će teško, ali moramo biti top 5 ukupno. Lorenzo odnosi perfect score za Brisket i svima je bilo jasno da će on biti GC. Barbecoa RGC.
Mi? Treće mjesto. Bolji od svih Austrijanaca na njihovom terenu. Nerealno. Nećemo slaviti predugo. Sljedeći vikend je W.E.S.T. – Winter Extreme South Tyrol. Velika nadmorska visina, niska temperatura. Potpuno drugačiji stil BBQ-a.

