Iako nitko ne zna koje je pravo porijeklo ovog jela, nagađa se da je Beef Wellington nastao u Engleskoj i/ili Francuskoj sredinom 19. stoljeća. Također se vjeruje kako i prvi vojvoda od Wellingtona, Arthur Wellesley (1769. – 1852.) ima veze s ovim jelom, ali to nikad nije dokazano.

Zato smo mi tu da vam otkrijemo istinu o ovome jelu. Sve je počelo još mnogo ranije, gdje i počinje većina europskih priča, u doba Rimljana, na području južne Francuske.

Mladi poljoprivrednik Gerard (prezime poznato redakciji) uzgajao je stoku, a u slobodno vrijeme bavio se gljivarstvom i uživao u svojem vinogradu. Volio je društvo, volio je ugostiti svoje prijatelje, ali i slučajne putnike koji bi se našli na njegovom posjedu. Počastio bi ih svim svojim proizvodima, svojim vinom, sirom, a nerijetko je odabrao i kvalitetan komad goveda koji bi pripremao dugim kuhanjem u vodi zagrijanoj na suncu, metoda koja će kasnije biti poznata kao Sous-Vide.

Gerardu su dani sporo prolazili, ali u svakome je uživao. Nije se ženio, iako, volio je žene, a i žene su voljele njega. O njegovim zabavama i provodima mogli bismo ispisati stranice i stranice, ali ovdje je važan jedan poseban događaj. Događaj kada je na njegov posjed kročio rimski car Gaj Julije Cezar.

Cezar je čuo za Gerardove specijalitete. Naravno, smatrao je da cijeli njegov posjed pripada Rimskom Carstvu i osjećao se kao kod kuće kad je prišao Gerardu.

„Napravi mi nešto posebno“ – rekao je. „Hoćete li probati goveđi rep?“ – upitao je Gerard, nakon čega bi vojnici uzdignuli svoja koplja. Cezar se samo nasmijao i ponovio – „Nešto posebno“. Gerard je shvatio da je ovo zapravo pitanje života i smrti i da se mora istinski potruditi želi li sačuvati ne samo svoj posjed, već i svoj život. Progutao je knedlu i zabrinuto napustio prostoriju.

Zakoračivši prema vratima, zastao je. Okrenuo se brzo, toliko brzo da su se vojnici podigli i uperili koplja u njega. On kao da koplja nije vidio, već je uperio prst prema Cezaru i upitao „Volite li slabije ili jače pečeno?“. Cezar je nezainteresirano odgovorio, uopće nije ni uputio pogled prema Gerardu – „Pečeno…“.

Gerard je uzeo najmekši komad goveda – biftek i ubacio ga na vrelu vatru. U ormariću pored vrata, duboko unutra gurnuo je ruku i izvadio vrećicu s gljivama. Nasjekao ih je, prelio svojim vinom nakon što je malo otpio iz boce. Brzim korakom otišao je u potkrovlje i izvadio sušeno meso koje je gore držao. Zamijesio je tijesto…

Gerard je imao osjećaj da je prošlo tek nekoliko trenutaka. Ali, Cezar je već bio nervozan. Prošlo je gotovo 2 sata. U trenutku kada je već gubio strpljenje i odlučio narediti vojniku sa svoje lijeve strane da mu donese Gerardovu ruku, cijeli Gerard ušao je u prostoriju. Osmijeh na licu, neopisiv sjaj u očima. Stavio je tanjur pred Cezara i s ponosom uzviknuo. Bon Appetit.

…

Gerardov način života nije mu omogućio da dočeka duboku starost. Nije poznato je li presudan bio alkohol, njegovo druženje sa ženama ili možda kriva gljiva na koju je naišao. Poznato je da je samo jedna osoba znala što je pripremio Cezaru. To je bila njegova majka Nadine. Upravo je ona zabilježila recept za ovo jelo. Jelo koje se najprije zvalo „Toi est bien joué par le boeuf“ što bi na engleskom bilo „You are well played by the beef“, a u slobodnom prijevodu da je Cezar bio taj kojeg je govedo jače ispeklo. Kasnije se naziv razvio u Wellplayed by Beef i konačno Beef Wellington.

• Biftek očistite od silverskina i odvojite srednji dio valjkastog oblika, duljine oko 25-30 cm. Koristite svoj omiljeni BBQ Dry Rub, mi smo ovom prilikom koristilli Wild BBQ Dry Rub.
• Dimite Biftek 30 minuta indirektno na temperaturi 170 stupnjeva.
• Nakon dimljenja, ostavite biftek da se potpuno ohladi. Za to vrijeme napravite Duxelles – usitnite 250g šampinjona i 100g lješnjaka te smjesu pržite na maslinovom ulju. Dodajte 1 dcl crnog vina i grančicu timijana i miješajte dok tekućina ne ispari.
• Na radnu površinu raširite prozirnu foliju i posložite pršut. Premažite ga ohlađenim Duxellesom i postavite dimljeni biftek. Zamotajte uz pomoć prozirne folije i ostavite u hladnjaku 30 minuta.

• Za postavljanje u lisnato tijesto također koristite prozirnu foliju. Trećinu lisnatog tijesta postavite kao dno, a nakon što položite biftek zamotan pršutom prekrijte ostatkom lisnatog tijesta. Tijesto preklopite u donjem dijelu kako se ne bi odvajalo. Zamotajte u prozirnu foliju i ostavite u hladnjaku 30 minuta.
• Pripremite roštilj za indirektno pečenje u sredini između dva izvora topline, na temperaturi od 180 stupnjeva. Prije nego što stavite Beef Wellington na roštilj, ukrasite ga tupom stranom noža crtama po želji i premažite žutanjcima. Pecite na papiru za pečenje na rešetci 25 minuta.
• Ostavite Beef Wellington da odmori 15 minuta prije rezanja i uživajte!

Enough talking, start the Fire!